|
Proslavljen Đurđevdan, seoska slava u
Sedlaru
DA DECA NE ZABORAVE KORENE
Đurđevdan je praznik između
leta i zime. Uvek se slavi 6. maja i prati ga mnogo narodnih običaja.
Petak pre Đurđevdana se zove Biljani petak i toga dana se u polju beru
biljke, pre svih đurđevak. Uoči Đurđevdana, neko od ukućana ubere zelene
grančice u šumi i njima okiti vrata i prozore na kući, kao i kapiju. Ovo
se čini zbog toga da bi godina i dom bili berićetni, da bude zdravlja.
Opletu se venčići od đurđevskog cveća i njima se ukrase kapije.
Na Đurđevdan pre zore narod odlazi na đurđevski uranak. Sprema se jelo i
piće, a pesma i igra traju često do podne.
To su narodni običaji koji su se
uglavnom zadržali i u Sedlaru. U nedelju, na Đurđevdan, u porti crkve
posvećene Svetom velikomučeniku Georgiju tradicionalno se okupilo više
ljudi, mahom dece. Đaci od prvog do četvrtog razreda Osnovne škole
,,Branko Radičević" predvođeni svojim učiteljima i direktorom Miroslavom
Jovanovićem, obilaskom svetog hrama započeli su litije. Kolona je išla
do sedlarskog zapisa, hrasta na imanju Miloša Simića. Jerej Slaviša
Stokić je zasekao krst na stablu zapisa i polio ga vinom, a deca su bila
poslužena onim što su pripremili domaćin Simić i sedlarska škola. Zatim
su mališani prošetali selom, a domaćice su ih dočekivale na kapijama i
obasipale bombonama, metalnim novcem, kukuruzom, žitom.
Sedlarcima na Đurđevdan dolaze gosti da
se počaste za bogatom trpezom, da se vide, popričaju i provesele, da
deca ne zaborave korene, da se uveče mladi druže. Jer Đurđevdan je, po
narodnim običajima, dan ljubavi, cveća, prijateljstva i pomirenja. U
prošlim vremenima, bio je to dan kada se najveći broj devojaka i momaka
zaljubi i kasnije venča. Ali, došla su druga vremena...
Škola je u večernjim časovima
organizovala priredbu u Domu kulture na kojoj su pred brojnom publikom
nastupila dva folklorna ansambla matične škole, zatim područnog
odeljenja u Kupinovcu i Amatersko kulturno-umetničko društvo ,,Svetozar
Marković" iz Medveđe, čiji je umetnički direktor i koreograf profesor
sedlarske škole Predrag Bogdanović.
Vesna M. Stajić |